“Posao koji radim prvenstveno radim iz ljubavi, a tek onda kako bih zaradila novac i osigurala svoju i egzistenciju svoje djece”, započinje svoju priču Marija Limov Matić, frizerka iz Čapljine, koja je dobila podršku od USAID-ovog Programa podrške marginaliziranim grupama (USAID/PPMG) i Grada Čapljina za pokretanje vlastitog biznisa.

Opširnije...

Da će njen san postati stvarnost Ajla se nije nadala. Sanjarka iz Tešnja, puna optimizma i želje da napravi više sanjala je o vlastitom biznisu, boljem životu za nju i njenog sina, ali i danima koje će ona drugim činiti sretnijim.

Jako rano Ajla se suočila sa jednim od najtežih životnih zadataka i izazova. Život joj je dodijelio ulogu samohrane majke, a ona je odlučila savršeno odigrati. Odlučila je da joj majčinstvo bude izazov, a sada već desetogodišnji sin motivacija i inspiracija za sve postignute i buduće uspjehe. Sin joj je bio motivacija  i da se upusti u svijet poduzetništva, da u Tešnju, maloj čaršijici, postigne više. Ajla nije imala posao, a sinu i sebi morala je  osigurati sredstva za život.

„I zvjezde su se poklopile.“ – sa smješkom govori Ajla.

Cijelu priču pročitajte ovdje.

Dejan je dječak koji živi i odrasta u Derventi, u blizini Milića. Kao i svim dječacima i njemu je fudbal jedna od najvećih strasti, a sanja da jednog dana brani boje Partizana. Dejan želi biti u klubu najboljih, zbog čega u Fudbalskom klubu „Birač“ trenira nekoliko puta sedmično. Ovaj fudbalski klub je i jedino utočište za djecu i mlade iz ovog malog mjesta, i za dječake i djevojčice.

Dejan kaže da su jedine aktivnosti koje ima tokom dana odlazak u školu, trening i igranje igrica.

Pročitajte više ovdje.

Jasminka Kojić svaki se dan, s kantom punom vode, 40 puta penje i spušta niz brdašce kako bi zalila maline, održala ih u životu i osigurala egzistenciju sebi i porodici. Nije joj teško, jer da nema malina ne bi bilo ničega.

Ova mlada žena živi u Zelinju, mjestu pored Zvornika. Majka je troje djece i prihodi od malina jedino su od čega peteročlana porodica živi.

Jasminka u Zelinju nije mogla pronaći posao, a ne može ni njen suprug. Školuju dvoje djece, a treba nahraniti i treće. Od čega?, pita se Jasminka kojoj je 150 maraka mjesečno potrebno samo za autobuske karte za vozarenje dvoje školaraca, a gdje je sve ostalo?

Cijelu priču pročitajte ovdje.